Početna Savjeti Magnezij – 10 istina i zabluda

Magnezij – 10 istina i zabluda

Datum objave: 04.03.2019

Magnezij spada u najčešće upotrebljavane i najistraživanije minerale, no još uvijek ima relativno mnogo zabluda koje se povezuju s njim i njegovim djelovanjem

Autorica članka: Tajana Buhač, mag.pharm., univ.mag. fitofarmacije i dijetoterapije

Preuzeto sa: http://www.inpharma.hr/

 

1. Magnezij je djelotvoran u otklanjanju grčeva u nogama

 ISTINA. Grčevi u nogama su nehotične, lokalizirane i često vrlo bolne kontrakcije skeletnih mišića. Javljaju se noću, mogu trajati od nekoliko sekundi do nekoliko minuta. Mogu biti idiopatski ili povezani s pojedinim stanjima poput trudnoće, kod pacijenata na bubrežnoj dijalizi ili kod populacije starije od 50 godina, kada su oni vrlo česti.

Osim kod starijih, grčevi u nogama javljaju se i kod više od 50% trudnica u trećem semestru trudnoće, no manjak magnezija u tom slučaju nije povezan s komplikacijama u trudnoći.

Ne postoji u potpunosti definiran razlog njihova nastanka, no zna se da potencijalni uzročnici mogu biti niske koncentracije pojedinih minerala, povećano smanjenje volumena ekstracelularne tekućine, svakodnevno sjedenje tijekom dužeg vremenskog perioda, odnosno neprikladan položaj nogu.

 (Kinin je do sada jedina tvar za koju je potvrđeno djelovanje u otklanjanju noćnih grčeva, ali ima i veliki broj ozbiljnih, pa i po život opasnih nuspojava, pa FDA ne odobrava njegovu primjenu.)

Danas je magnezij temeljni proizvod za otklanjanje noćnih grčeva u nogama. Odavno je poznato da magnezij ima značajnu ulogu u mišićnim funkcijama. Starija populacija često ima manjak magezija zbog različitih kroničnih bolesti, lijekova koje uzimaju, loše prehrane i povećane bubrežne eliminacije. Manjak magnezija dovodi do živčane prenadraženosti i može izazvati smetnje u živčano-mišićnom prijenosu.1,2

 

2. U trudnoći nije nužan dodatan unos magnezija

 ZABLUDA. Različita ispitivanja pokazala su značajno smanjenje količine magnezija u organizmu za vrijeme trudnoće,  i to čak do 30% u odnosu na ne-trudnice.  U trudnoći, oko 48% trudnica manjak magnezija ima. Dokazano je da one imaju niski serumski magnezij, odnosno da noćni grčevi vrlo vjerojatno nastaju upravo kao posljedica tog nedostatka. 

In vivo ispitivanja redovite suplementacije magnezijem dokazala su pozitivan učinak na grčeve u nogama, zatvor, preeklampsiju i eklampsiju. Ispitivao se učinak hipomagnezijemije na različite parametre u trudnoći, počevši od 24.-26. tjedna. Hipomagnezijemija pri porodu iznosila je 25% u odnosu na početak ispitivanja od 16,25%. Posebno se zanimljivom pokazala činjenica da su trudne tinejđerke imale čak 5 puta češće nedostatak magnezija, u odnosu na trudnice starije 20 godina.

 Preeklampsija je zabilježena kod 24% više trudnica s manjkom magnezija, u odnosu na one s normalnim koncentracijama tog minerala. U obje skupine nije došlo do preranih poroda, no rizik u skupini s manjkom magnezija bio je čak 30,8%. Slično tome, kod 44% trudnica s nedostatkom magnezij bila je i češća pojavnost grčeva.3,4,5

 

3. Starijoj populaciji su potrebne veće doze magnezija

 ISTINA. Osim već dobro poznate primjene magnezija za grčeve u nogama, postoji još nekoliko terapijskih mogućnosti njegove primjene u starijoj populaciji. Prije svega, primjena u prevenciji nastanka pojedinih stanja koje povezujemo sa srčano-krvožilnim sustavom.

 Ispitivanja su dokazala u in vivo modelima da manjak magnezija ne djeluje samo zaštitno na srčani mišić nego da djeluje i protuupalno, odnosno pri njegovom nedostatku raste koncentracija proupalnog neuropeptida, tzv. supstancije P. Također, u stanjima nedostatka rastu koncentracije i drugih proupalnih tvari - PGE2 i cirkulirajućeg histamina. Slično tome, kod njegova nedostatka, dolazi do porasta plazmatske supstancije P, a u crijevima do upale mukoze izazvane neutrofilima, te je zabilježen i porast količine TNFα što može dodatno izazvati različite upalne procese u organizmu.6

 Epidemiološka i klinička ispitivanja pokazala su da unos između 500 i 1.000 mg magnezija na dan snižava krvni tlak za 5,6/2,8 mmHg. Ispitivanja su provođena s različitim oblicima magnezija kao što su magnezij oksid i magnezij asparat, te su dobiveni pozitivni rezultati i na dijastolički i na sistolički tlak.

 Zanimljivo je da je kod sudionika koji su uzimali magnezij zabilježeno povećanje bubrežne eliminacije od 50%. Slični pozitivni rezultati dobiveni su i u ispitivanjima kod kojih su glavni parametri bili dnevni, odnosno noćni tlak, te tlak u ambulanti ili kod kuće. Dokazano je veće smanjenje krvnog tlaka kod pacijenata koji istodobno primjenjuju magnezij i lijekove  poput blokatora angiotenzinskih receptora, blokatora kalcijevih kanala, diuretika i drugih. Jedan od mehanizama djelovanja na visoki tlak je djelovanje poput prirodnog blokatora kalcijevih kanala. Pri nedostatku magnezija javljaju se niske koncentracije prostaglandina PGE1 što izaziva vazokonstrikciju i povećanje tlaka.7

Dijebetes tipa 2 često se povezuje s promjenama u statusu magnezija. Nedostatak je zabilježen kod velike većine pacijenata, posebice kod onih koji loše kontroliraju glikemijski indeks, pacijenata koji boluju od dijabetesa duži vremenski period i kod onih s mikro i makro promjenama na krvnim žilama. Nedostatak nastaje pri nedostatnom unosu ili povećanoj eliminaciji, dok su apsorpcija i retencija u većini slučajeva normalne. Povećana eliminacija izraženija je kod hiperglikemije i hiperinzulinemije.

 Magnezij sudjeluje u signalizaciji inzulina, fosforilaciji inzulinskih receptora i staničnom unosu glukoze putem inzulina. Posljedice kroničnoga nedostatka magnezija su inzulinska rezistencija i smanjenje iskorištenja glukoze u stanicama što vodi do smanjenja inzulinske osjetljivosti.

 U različitim ispitivanjima (in vivo, klinička) pokazalo se da redovni unos magnezija djeluje preventivno na nastanak dijabetesa.8

 Oko 60% ukupnog magnezija u našem organizmu pohranjeno je u kostima, a oslobađa se pri resorpciji u njih. Također, ispitivanja provedena na životinjama pokazala su da su kosti pri nedostatku magnezija lomljive i krhke, da na njima nastaju različite mikrofrakture, te da dolazi do značajnog smanjenja pokretljivosti. U eksperimentalnim modelima glodavaca vidljivo je smanjenje broja osteoblasta i funkcija njihova dva markera, alkalne fosfataze i osteokalcina. Također je povećan broj osteoklasta. Ti su rezultati potvrđeni i u in vivo i u in vitro ispitivanjima. Zaključilo se da niske koncentracije vanstaničnog magnezija inhibiraju rast osteoblasta povećanjem oslobađanja NO putem sintaze dušičnog oksida, te povisuju broj osteoklasta.

 Osim direktnog utjecaja na stanice kostiju, nedostatak magnezija djeluje i na dva glavna regulatora homeostaze kalcija - na paratiroidni hormon i na 1,25(OH)2 vitamin D, te dolazi do hipokalcijemije. Dodatno, kako je već spomenuto, pri nedostatku magnezija oslobađaju se proupalni citokini, poput TNFα, IL-1, IL-6 te supstancija P. Važno je spomenuti da je potvrđen  klinički pozitivan učinak magnezija na osteoporozu kod odraslih losoba sa srpastom anemijom, kod žena u premenopauzi i menopauzi, kod žena s osteoporozom, te kao prevencija kod predadolescenata.9

 

4. Magnezij smanjuje učinke stresne situacije

 ISTINA.  Na životinjskim modelima dokazalo se da magnezij ima važnu ulogu u nastanku depresije i anksioznosti. Pri nedostatku magnezija smanjuje se ofenzivno, a povećava defenzivno ponašanje životinja.

Također se pokazalo da magnezij povećava anksiolitički učinak klasičnih benzodiazepina.

I klinička ispitivanja povezala su magnezij s patofiziologijom i liječenjem depresije, odnosno prisutnost niskog serumskog magnezija u depresiji, te povećanje simptoma depresije. Slični rezultati dobiveni su i s ispitanicima koji boluju od manije i bipolarnog poremećaja. Primjena magnezija s litijem, benzodiazepinima i neurolepticima može dovesti do eventualnog smanjenja doze lijekova. Antidepresivni mehanizam magnezija sličan je klasičnim antidepresivima što se odnosi na povećanje ekspresije moždanog neurotrofnog čimbenika (BDNF) koji regulira rast i razvoj, ali i umiranje živaca u mozgu. To se može povezati sa smanjenjem funkcija NMDA  ionotropnih glutamat receptora, koji imaju važnu ulogu u pamćenju. Magnezij je jak antagonist tog kompleksa, odnosno putem njega povećava antidepresivni učinak.

 Drugi mehanizam djelovanja magnezija u depresiji je putem inhibicije GSK-3 enzima (glikogen sintaza kinaza 3).10

 Ispitivanja su pokazala da su koncentracije plazmatskog magnezija kod zdravih ljudi konstantne, te da se sa starenjem značajno ne mijenjaju, no i da koncentracije ioniziranog oblika (na koji otpada 55% ukupne količine) značajno padaju kod srčano-krvožilnih te kod Alzheimerove bolesti. Pozitivni učinak magnezija kod Alzheimerove bolesti može se pripisati njegovom antikoagulantskom djelovanju. Magnezij odgađa vrijeme koagulacije, no taj je učinak dokazan samo na uzorcima cijele krvi, ali ne i na uzorcima plazme ugrušane s trombinom. Ioni magnezija reagiraju s unutarnjom aktivacijom protrombina. To je od velike važnosti zbog toga, jer objašnjava zašto ni visoke doze magnezija nikada ne izazivaju krvarenja. Stoga semagnezij može primjenjivati sa sigurnošću.

 Izgleda da, za razliku od kumarinskih antikoagulansa, magnezij ne utječe na biosintezu protrombina, već inhibira pretvorbu u trombin.11

 Provedena su i ispitivanja učinka magnezija kao dijela kombinirane terapije kod anksioznosti, a rezultati su pokazali njegov pozitivan utjecaj. Primjena visokih doza magnezija, cinka i kalcija značajno smanjuje tugu, žalost i anksioznost. Slični rezultati dobiveni su i kod anksioznosti povezane s predmenstrualnim sindromom, te kod općeg anksioznog poremećaja. Prosječna primjenjena doza magnezija u tim ispitivanjima iznosila je 300 mg na dan.  

Magnezij je moguće primijeniti i u preventivnoj terapiji glavobolja. Kod ljudi koji boluju od migrena i tenzijskih glavobolja zamijećena je niža koncentracija serumskog i unutarstaničnog magnezija. Dodatno se pri njegovu nedostatku oslobađa i supstancija P koja je medijator boli.

 Ispitivanja su pokazala da primjena 600 mg magnezija na dan tijekom 12 tjedana, smanjuje frekvenciju glavobolje za čak 41,6%, smanjuje i uporabu lijekova te jačinu same boli. U tom slučaju svakako je za preporučiti primjenu različitih proizvoda s magnezijem, a ne prehranu s namirnicama koja ga sadrže u većim koncentracijama, jer upravo namirnice koje sadrže magnezij, poput orašastih plodova, crvenoga mesa ili legume djeluju poput okidača za migrene.

 U ispitivanjima o migreni, s pozitivnim se rezultatima pokazala primjena intravenozno datog magnezij sulfata (kod akutnih migrena) te magnezij citrata, u dozi od 600 mg na dan.12

 

5. Unos hranom i/ili mineralnom vodom zadovoljava dnevne potrebe za magnezijem

 ZABLUDA. Magnezij je ključni mineral u ljudskom metabolizmu. Dobro je poznato da sudjeluje u više od 300 reakcija u ljudskome tijelu, odnosno da ono bez njega ne može funkcionirati. Unosimo li dovoljno magnezija kroz svakodnevnu prehranu? Je li je nužna primjena proizvoda koji sadrže magnezij?

 Ako govorimo o hrani bogatoj magnezijem, treba prije svega istaknuti zeleno povrće, orašaste plodove i sjemenke. Tako, na primjer, sirovi špinat u 100 grama sadrži 79 mg magnezija. Sjeme tikve i bundeve sadrže u 100 grama po 534 mg magnezija. Od riba, 100 grama skuše, na primjer, sadrži 97 mg magnezija.

 Drugo je često mišljenje nekih osoba je da je dostatno piti mineralnu vodu, posebice onu obogaćenu magnezijem da bi se zadovoljile njegove dnevne potrebe. Obične gazirane mineralne vode koje nisu dodatno obogaćene magnezijem sadrže niske količine magnezija (od 25,4 do oko 100 mg po litri vode). One obogaćene magnezijem, sadrže veće količine koje zadovoljavaju preporučeni dnevni unos, no s njihovom prečestom i prevelikom konzumacijom treba biti na oprezu zbog istovremeno prisutne, relativno velike količine natrija, koja kod pojedinih premašuje preporučeni dnevni unos (920-2.300 mg) te može djelovati štetno na organizam. 

Vezano uz unos magnezija u organizam putem hrane, važno je istaknuti i činjenicu da je tlo na kojem se uzgaja hrana danas sve siromašnije magnezijem. Često se primjenjuju gnojiva koja sadrže dušik, fosfor i kalij, ali ne i magnezij. Smatra se da je magnezij jedan od najiscrpljenijih minerala u obradivim tlima. Dodatno uzrokuje prerada navedenih namirnica bogatih magnezijem njegov veliki gubitak kod procesa mljevenja, prženja ili kuhanja.

  

6. Magnezij je potreban za pravilnu apsorpciju kalcija

 ISTINA. Magnezij i kalcij imaju zajednički regulatorni sustav. No, međusobno su antagonisti u mnogim fiziološkim procesima, pa mogu direktno ili indirektno međusobno ometati svoju apsorpciju u crijevima. Danas je omjer unesenog (putem hrane)  kalcija i magnezija značajno na strani kalcija, pa se naglašava nužnost za dodatnim unosom magnezija. Većina stručnjaka preporučuje da omjer unesenog magnezija i kalcija bude 1:2.

 Jedna od teza je i da se kalcij pri nedostatku magnezija dodatno taloži, odnosno kalcificira. Pritom nastaje potreba za magnezijem, a štoviše, kalcij neće biti pravilno apsorbiran niti probavljen bez odgovarajuće količine magnezija, te će uglavnom završiti opasno pohranjen u mekim tkivima. Magnezij je odgovoran za pretvorbu vitamina D u aktivni oblik koji dozvoljava apsorpciju kalcija, te također upravlja otpremom kalcija do čvrstih tkiva kamo i pripada.13

 

7. Nevažno je u kojem se kemijskom obliku magnezij uzima

 ZABLUDA. Različiti proizvodi koji sadrže magnezij međusobno se razlikuju prema obliku i dozi magnezija. Važno je napomenuti da proizvođači moraju navesti količinu stvarnoga, odnosno “elementarnog” magnezija, bez obzira na različite oblike, te da na to treba obratiti posebnu pozornost.

Do danas se u primjeni najčešće koriste sljedeći oblici: magnezij-oksid, kelatirani oblik magnezija s amino kiselinom (mineralni kelat koji sadrži ion magnezij oksida povezan s amino kiselinom; najčešće su to laktat, glicin, aspartat, arginat), magnezij citrat, magnezij orotat, magnezij klorid, magnezij sulfat, magnezij karbonat, magnezij glicinat, malat i taurat.

 

8. Magnezij je dovoljno uzimati povremeno u većim dozama

 ZABLUDA. Jedan od osnovnih razloga nužnosti kontinuirane primjene magnezija je značajno niži unos putem hrane od onoga koji je potreban za normalno funkcioniranje organizma. Prosječno ljudsko tijelo sadrži oko 25 grama magnezija. Kako je već navedeno, 60% se nalazi u kostima, a ostatak u mekim tkivima. Manje od 1% nalazi se u serumu. Normalne koncentracije u serumu su između 0,75 i 0,95 mmol/L.

 Hipomagnezijemija se utvrđuje kada serumski magnezij padne ispod 0,75 mmol/L. Njegova je homeostaza prije svega regulirana bubrezima koji prosječno svakodnevno eliminiraju oko 120 mg magnezija. Nedostatak magnezija je vrlo teško definirati zbog toga što se nalazi u kostima i tkivima, a većina testova obuhvaća serumsku analizu. Postoje i druge mogućnosti određivanja, no niti jedna se do sada nije pokazala u potpunosti zadovoljavajućom. Tome pridonosi i činjenica da se magnezij svakodnevno eliminira iz organizma, i to u relativno velikim količinama.

 

9. Tijekom života postoje stanja koja zahtijevaju povećani unos magnezija

 ISTINA. Iako je nedostatak magnezija u organizmu teško definirati, postoje posebna stanja koja zahtijevaju dodatni unos. Prije svega se to odnosi na preveliki gubitak magnezija u pojedinim zdravstvenim stanjima kao što su alkoholizam i/ili primjena određenih vrsta lijekova.

Kako možemo prepoznati nedostatak magnezija? Rani znaci nedostatka su gubitak apetita, mučnina, povraćanje, umor. S povećanim nedostatkom pojavljuju se i dodatni simptomi, a pogoršavaju postojeći poput osjećaja peckanja, grčeva u mišićima, abnormalnog srčanog ritma. Zbog poremećaja mineralne homeostaze, teški nedostatak magnezija uzrokuje hipokalcemiju i hipokalijemiju.

 Kada govorimo o potencijalnom nedostatku magnezija, od pojedinih skupina pacijenata koji spadaju u rizične skupine, mogu se izdvojiti:

pacijenti s gastrointestinalnim bolestima - kronične dijareje, celijakija, enteritis mogu dovesti do nedostatka;

pacijenti s dijabetesom tipa 2 – moguća povećana ekskrecija vodi do nedostatka i kod pacijenata s inzulinskom rezistencijom;

alkoholičari - nedostatak nastaje zbog statusa hranjivih tvari: gastrointestinalne tegobe (povraćanje, dijareje), bubrežne disfunkcije (povećana ekskrecija), nedostatak vitamina D, snižene koncentracije fosfata;

starija populacija - sa starenjem se smanjuje apsorpcija iz crijeva, a povećava bubrežna ekskrecija;

primjena pojedinih lijekova - primjena magnezija zajedno s bifosfonatima može smanjiti njihovu apsorpciju, te ih treba uzimati u razmacima od 2 sata. Magnezij može stvarati netopive komplekse s tetraciklinima (demeklociklin, doksiciklin) kao i s kinolonskim antibioticima (ciprofloksacin, levofloksacin). Antibiotici bi se trebali uzimati barem 2 sata prije, ili 4-6 sati poslije magnezija. Diuretici Henleove petlje (fursemid, bumetanid) i tiazidni diuretici  (hidroklorotiazid) mogu prouzročiti povećani gubitak magnezija urinom, za razliku od diuretika koji štede kalij (amilorid, spironolakton) i koji ga smanjuju. Kronična primjena (dulje od godinu dana) pojedinih inhibitora protonske pumpe (ezomeprazol, lanzoprazol) može uzrokovati hipomagnezijemiju, pa FDA u takvim slučajevima preporučuje kontrolu magnezija.

 

 

 10. Magnezij nema toliku važnost za funkcioniranje ljudskog organizma kako se misli

 ZABLUDA. Osim uobičajenog isticanja činjenice da aktivno sudjeluje u 300 različitih reakcija, magnezij ima velik broj vrlo važnih funkcija u našemu organizmu. Sudjeluje u proizvodnji energije, odnosno ATP-a tako što razgrađuje i energetski iskorištava ugljikohidrate, proteine i masnoće kao posrednik u metabolizmu (glikoliza, fosforilacija). Molekule ATP većinom nalazimo u kompleksu s magnezijem (MgATP).

 Magnezij djeluje i kao aktivator enzima (mitohondrijska ATP sintaza, Na+/K+-ATPaza, heksokinaza, kreatin kinaza, adenilat ciklaza, fosfofruktokinaza, tirozin kinaza). Magnezij djeluje kao antagonist kalcija, kontrolira unos kalcija u staničnu membranu: mišićnu kontrakciju, oslobađanje neurotransmitera, provođenje živčano-mišićnog impulsa, održavanje i stabilizacija fiziologije stanične membrane. Djeluje i na zaštitu funkcija srčanog mišića, regulira kretanje kalija u stanicama miokarda, štiti od stresa, djeluje vazodilatirajuće na srčane i periferne arterije, smanjuje nastanke plakova. Djeluje i na tok elektrolita kroz membrane, na aktivni transport kalija i kalcija kroz staničnu membranu, regulira adheziju stanica i njihovu migraciju.

 Magnezij ima ulogu i u strukturi pojedinih organa (nalazi se u sastavu kostiju), mitohondrija, proteina, nukleinskih kiselina. Sudjeluje u metaboličkoj aktivaciji i iskorištenju vitamina D, B vitamina i glutationa.14

Literatura:

  1. Seboa P, Ceruttib B, Hallera DM. Effect of magnesium therapy on nocturnal leg cramps: a systematic review of randomized controlled trials with meta-analysis using simulations. Family Practice. 2014;31(1):7–19.
  2. Young G. Leg cramps. Clinical evidence. 2009;3:1113-34.
  3. Enaruna NO, Ande ABA, Okpere EE. Clinical significance of low serum magnesium in pregnant women attending the University of Benin Teaching Hospital. Nigerian Journal of Clinical Practice. 2013;16(4):448-453.
  4. Dahle LO, Berg G, Hammar M, Hurtig M, Larsson L. The effect of oral magnesium substitution on pregnancy-induced leg cramps. Am J Obstet Gynecol. 1995;173(1):175-80.
  5. Supakatisant C, Phupong V. Oral magnesium for relief in pregnancy-induced leg cramps:a randomised controlled trial. Matern Child Nutr. 2015;11(2):139-45.
  6. Weglicki WB, Mak IT, Chmielinska JJ. The role of Magnesium Deficiency in Cardiovascular and Intestinal Inflammation. Magnes Res. 2010;23(4):199-206.
  7. Houston M. The Role of Magnesium in Hypertension and Cardiovascular Disease. The Journal of Clinical Hypertension. 2011;13(11):843-847.
  8. Barballo M, Dominguez LJ. Magnesium and type 2 diabetes. World J Diabetes 2015;6(10):1152-1157.
  9. Catiglioni S, Cazzaniga A, Albisetti W, Maier JAM. Magnesium and Osteoporosis:Current State of Knowledge and Future Research Directions. Nutrients. 2013;5:3022-3033.
  10. Szewczyk B, Poleszak E, Sowa-Kuaema M. Antidepressant activity of zinc and magnesium in view of the current hypotheses of antidepressant action.Pharmacological Reports. 2008;60:588–599.
  11. Lipinski B, Pretorius E. The role of iron-induced fibrin in the pathogenesis of Alzheimer’s disease and the protective role of magnesium. Frontiers in Human Neuroscience. 2013;7:1-11.
  12. Woolhouse M. Migraine and tension headache:A complementary and alternative medicine approach. Australian Family Physician. 2005;34(8):647-650.
  13. Dai Q, Shu XO, Deng X et al. Modifying effect of calcium/magnesium intake ratio and mortality: a population-based cohort study. BMJ Open. 2013;3:1-14.
  14. Grober U, Schmidt J, Kisters K. Magnesium in Prevention and Therapy. Nutrients. 2015;7:8199-8226.